Propovijed za Obitelj

objavljeno u: Propovjedi | 0

OBITELJ PUT CRKVE I NARODA –  7. Kroz godinu A                  20. 2. 2011.

 

U svjetlu Isuovog govora na gori gdje nas poziva na svetost, želim postaviti pitanje; je li to utopija kaja se može samo sanjati ili je to program koj je svatko od nas pozvan ostvariti u svome životu. Želim danas u svjetlu toga Isusovog govora progovoriti o našim obiteljima, posebno o roditeljskoj odgovornosti ili bolje reći neodgovornosti za vjerski odgoj djece.

Posebno, pak, u ovoj Godini  obitelji u pripremi za dolazak  pape Benedikta XVI. na naš  Nacionalni obiteljski dan pozvani smo poraditi u našim  župama na pronicanju vrednota braka i obitelji. Crkva se  osjeća odgovornom i to je dio  poslanja koje je Krist njoj povjerio – raditi na očuvanju braka  i obitelji kao temeljne jezgre,  jer to je ujedno temelj društva  s ljudskim licem. Još su nam u  živom sjećanju riječi Ivana Pavla II.: “Budućnost čovječanstva ide preko obitelji.” Obitelji našega vremena moraju  pronaći novi zamah. Ako se u  Europi izgubi pravi smisao za  brak, kako smo ga naslijedili  od kršćanske tradicije braka i  obitelji, Europa više neće biti  Europa, rečeno je tijekom  propovijedi.

 

Obitelj – početak i kraj (godine i svega…) Ako je istina da su mladi budućnost, istina je također da nema budućnosti čovječanstva bez obitelji, značajna je misao pape Ivana Pavla Drugog. Novi naraštaji, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se roditi i rasti u toj zajednici života i ljubavi koje je Bog htio za muškarca i ženu, u toj ‘domaćoj Crkvi’ koja je božanska i ljudska građevina koju je Bog predvidio za skladan razvoj svakoga novorođenog na zemlji.
“Da, obitelj je na izvrsni način ‘put Crkve’, koja priznaje u njoj bitnu i nezaobilaznu sastojnicu Božjega nauma o čovječanstvu. Obitelj je povlašteno mjesto osobnog i društvenog razvoja. Tko promiče obitelj, promiče čovjeka, tko je napada, napada čovjeka. O obitelji i o životu danas se natječe temeljni izazov koji se tiče samoga čovjekova dostojanstva.

Zbog toga Crkva osjeća potrebu svjedočiti svima ljepotu nauma Božjega o obitelji, pokazujući u njoj nadu čovječanstva.(…) Odzvanjale su svetopisamske riječi koje su temelj kršćanskog shvaćanja obitelji, riječi zapisane u Knjizi Postanka i koje je Krist potvrdio u Evanđelju: ‘Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo!’ (Mt 19,4-5). ‘Tako da – dodaje Isus – više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja’ (Mt 19,6).

To je istina o braku, na kojoj se temelji istina o obitelji. Tu je tajna o njezinu sretnom uspjehu i ujedno izvor njezina poslanja, a to je učiniti da u svijetu zablista odraz Jedinoga i Trojedinoga Boga, stvoritelja i otkupitelja života.(…) To neka bude također želja povećane pozornosti od strane društva na pitanje obitelji, koja je presudna za čovjeka i društvo.”
“Obitelji su ‘posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva’…
Motreći Mariju i Josipa, koji prikazuju Djete u Hramu ili idu na hodočašće u Jeruzalem, kršćanski se roditelji mogu prepoznati dok sa svojom djecom sudjeluju u nedjeljoj Euharistiji ili dok se sabiru na molitvu u svojemu domu.

Dozvimo si  u sjećanje program, što su ga naši biskupi prije više godina uputili iz Nina: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi Misu. Da bi se to moglo ostvarivati, vrlo je važno poštivati svetost blagdanskoga dana, što članovima obitelji omogućuje da se ponovno nađu zajedno i da Bogu zajedno iskažu dužno štovanje.

Obitelj danas, također i u Hrvatskoj, traži povlaštenu pozornost i jasne mjere, koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stalnost. Mislim, između ostaloga, na ozbiljno pitanje stambenoga prostora i na pitanje zaposlenosti. Ne smije se zaboraviti da se preko pomoći pružene obitelji pridonosi također rješavanju drugih velikih teškoća, kao što su – na primjer – skrb za bolesnike i starije osobe, način kako spriječiti širenje kriminala i kako naći ustuk upotrebi droge.

Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte – posebno svjedočeći načinom vlastitoga života – predlagati istinski Božji naum s obitelji kao zajednicom života utemeljena na ženidbi, to jest na postojanome i vjernome zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanom i priznatom svezom.

Na vama je da na sebe preuzmete odgovornost ljudskoga i kršćanskoga odgoja svoje djece, koristeći se također pomoći odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripravljenih vjeroučitelja…

Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli: ‘Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive’
Budite narod koji vjeruje u Riječ, koju nam je dao Bog i koja se je ostvarila u Kristu: ‘I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin,govorim ičinim’

O obitelji je vrlo lijepu misao izrekla i Mirna Jukić, hrvatska plivačica, u Austriji: “Obitelj je najljepša hrvatska riječ. Obitelj mi je najvažnija u životu. Oni me podržavaju, štite, vole, vesele se sa mnom. I na njemačkom je to najljepša riječ.”

 

Nakon ovih riječi postavljam pitanje; a gdje smo mi? Ima li u nama kršćanskog žara?

  • promičemo brak na probu – svi tako čine
  • nema tolerancije i međusovnog uvžavanja kod prvih problema rastava (nakon 2. 3 mjeseca)
  • Pitam o valjanosti braka – trudne i moraju se vjenčat. Gdje tu slobodna odluka a valjanosti sakramenta nema bez slobode.